1921.
Rođen 4. svibnja u Velikoj Pisanici kraj Bjelovara kao drugo od četvero djece Franciske rođ. Torbašinović i Vinka Murtića.
1925.
Obitelj Murtić seli u Zagreb i nastanjuje se u gradskoj četvrti Trešnjevka, u Bisačkoj ulici br. 5
1935.
Nakon završetka osnovne škole i četiri razreda gimnazije u Zagrebu, prvi put izlaže u prostorijama zagrebačke Prve realne gimnazije. Upisuje Obrtnu školu (današnja Škola za primijenjenu umjetnost), gdje su mu profesori Edo Kovačević, Ernest Tomašević i Kamilo Tompa.
1936.
Realizira prve kazališne plakate. Grafički ih oblikuje za Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, te Pučki teatar i Studentski klub.
1937- 1938.
Počinje se baviti scenografijom i radi za Studentsko kazalište u Zagrebu. U ovom razdoblju, formira se njegovo snažno, ljevičarski orijentirano političko uvjerenje, što je rezultat utjecaja književnika Miroslava Krleže i ostalih angažiranih intelektualaca. Oblikuje plakate za Ujedinjene radničke sindikate. Član je Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ).
1939
Upisuje Akademiju likovnih umjetnosti (ALU) u Zagrebu. Profesori su mu Ljubo Babić i Krsto Hegedušić.
1940.
Odlazi u Beograd, gdje pohađa slikarsku školu Petra Dobrovića.
1941
U Zagrebu nastavlja studij slikarstva na ALU u klasi prof. Ljube Babića, uz čiju preporuku tijekom iste godine dva mjeseca boravi u Rimu studirajući scenografiju. Ilustrira prvu zbirku pjesama Jure Kaštelana «Crveni konj» (serija grafika u tehnici linoreza), koja je zabranjena odmah nakon objavljivanja. Ova suradnja učvršćuje njihovo osobno prijateljstvo temeljeno na sličnim umjetničkim i političkim uvjerenjima. Aktivni je suradnik Narodno-oslobodilačkog pokreta (NOP).
1942.
Boravi na dvomjesečnom putovanju u Rimu, što mu omogućuje prof. Lj. Babić, te se bavi studijem scenografije.
1943.
Početkom godine, odlaskom u partizane, postaje aktivni sudionik antifašističkog pokreta. U partizanima radi crteže, skice i bilješke s ratnom tematikom (ljudska stradanja, razaranja). Osim dokumentarne, ova djela imaju i visoku likovnu vrijednost.
1944
Kao borac Narodno oslobodilačke vojske (NOVJ), boravi u Topuskom. U suradnji sa slikarom Zlatkom Pricom, također pripadnikom partizanskog pokreta, radi mapu linoreza «GRAFIKA», potom u tehnici litografije izvodi grafičku mapu «JAMA» nadahnutu potresnim stihovima istoimene poeme Ivana Gorana Kovačića.
1944-1945.
Sudjeluje na izložbi «Slikari partizani» koja je, osim u Topuskom, održana u nekoliko tek oslobođenih gradova: Dubrovniku, Splitu, Šibeniku, Zadru i Zagrebu.
1945.
Prvi put stvara u vlastitom atelieru. Smješten u potkrovlju zgrade u Martićevoj ulici broj 14/E u Zagrebu, bit će to umjetnikov 'prostor slobode' sve do 1987. godine. To je lokacija nastanka mnogih Murtićevih najznamenitijih ostvarenja ali i okupljanja najuglednijih umjetnika i intelektualaca. Svakog nedjeljnog prijepodneva, redovito, tijekom više od četiri desetljeća, u tom se atelieru razgovara i polemizira o najraznovrsnijim temama. Lista imena stalnih posjetitelja ovoga glasovitog zagrebačkog intelektualnog otvorenog salona je duga: Vlado Gotovac, Stevan Luketić, Jure Kaštelan, Kosta Angeli Radovani, Neven Šegvić, Dalibor Parać, Zdenko Kolacio, Raul Goldoni, Dragovan Šepić, Petar Selem i mnogi drugi.
1946
Boravi na studijskom putovanju u Čehoslovačkoj i samostalno izlaže u galeriji «Umelecka beseda» u Pragu.
1948
U Zagrebu i Beogradu održava se izložba grupe «Trojica» čiji su članovi pored Murtića, Zlatko Prica i Nikola Reiser. Dobitnik je prve nagrade za slikarstvo. Putuje u SAD i Kanadu. Radi na uređenju jugoslavenskog izložbenog paviljona u Torontu, a pri povratku duže vrijeme provodi u Parizu.
1949.
Stvara «Jadranski ciklus». Tema ove serije slika je more. Izrađuje dekoraciju za jugoslavenske paviljone u Beču i Hannoveru, te ponovo boravi u Parizu.
1951-1952.
Odlazi na dulje putovanje u Sjedinjene Američke Države. Američka kultura i iskustva iz svakodnevice duboko ga se doimaju, posebice ostvarenja američkog apstraktnog ekspresionizma te osobni susreti s Jacksonom Pollockom, Jamesom Brooksom, Willemom de Kooningom i Richardom Diebenkornom. Samostalno izlaže u New Yorku, Pittsburgu, Los Angelesu i San Pedru.
1953
«Doživljaj Amerike», ciklus slika koji tada stvara, označava prekretnicu kako u Murtićevoj tako i u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. Nakon povratka, djela iz ovog ciklusa pokazuje na izložbama u Salonu udruženja likovnih umjetnika Srbije (ULUS) u Beogradu i Salonu udruženja likovnih umjetnika Hrvatske (ULUH) u Zagrebu, a pjesnik Jure Kaštelan piše nadahnut uvodni tekst za katalog izložbe u kojem konstatira nove značajke Murtićevog slikarstva. Izlaže na III. Bijenalu u Tokiju. Njegove zidne slike u novootvorenom Ritz-baru uznemiruju duhove u Zagrebu.
1954.
«Sluh mora» naziv je Murtićeve samostalne izložbe održane u Zagrebu (Umjetnički paviljon), te Beogradu (Galerija Gradskog narodnog odbora - GNO). Izrađuje scenografiju za predstavu «Krvava svadba» Federica Garcie Lorce, redatelja Koste Spaića u izvedbi Zagrebačkog dramskog kazališta.
1955
«Opatijski ciklus» promovira na samostalnoj izložbi u Gradskoj galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu. U Bruxellesu, za samostalnu izložbu održanu u Palais des Beaux-Arts, uvodni tekst za katalog piše Emille Langui, inače predsjednik žirija na Bijenalu u São Paulu.
1955-1956.
Murtićeve slike uvrštene su u postav naslovljen «60 djela modernog jugoslavenskog slikarstva», a izložba je organizirana u Marseilleu, Zürichu, Stuttgartu i Manchesteru.
1956
Izlaže u Rimu, u Galleria Nazionale d' Arte Moderna. Potpisuje scenografiju za predstavu «Sicilijanski limuni» Luigia Pirandella, u režiji Koste Spaića i izvedbi Zagrebačkog dramskog kazališta. Kao Murtićev asistent, Mladen Galić započinje suradnju u njegovu atelieru i ona će trajati do 1964.
1957
Jedan je od inicijatora i utemeljitelja grupe «Mart», koja se promovira izložbom u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Samostalnu izložbu u bečkoj Galerie Würthle organizira mu kipar Fritz Wortruba. Sudjeluje na izložbama «Arte Yugoslava contemporanea» u Milanu, «Jugoslawianske sztuka wspolszesna» u Varszawi i Krakowu, te «Kroatische Kunst der Gegenwart» u Erlangenu. Na izložbi «EXPO 58» u Bruxellesu, zapažen je Murtićev keramički pano kojim je dekoriran jugoslavenski paviljon a međunarodna ga kritika ocjenjuje vrlo uspješnim. Stupa u brak sa slikaricom Gorankom Vrus.
1958.
Izlaže na XXIX. Bijenalu u Veneciji, u Pittsburgu na «World Exhibition Carnegie», u Kasselu na izložbi Documenta (Die Kunst nach 1945), te na izložbi «Group Zagreb 58» u Antwerpenu. Autor je scenografije za operu «Slavuj» Igora Stravinskog, koju na sceni Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) u Zagrebu postavlja redatelj Vlado Habunek. Rodio mu se sin Marko.
1959
Samostalno izlaže u Milanu i Zagrebu. Sudjeluje na reprezentativnoj izložbi «Art Yugoslavie d' aujurd' hui» u Parizu i na III. Međunarodnoj izložbi grafike u Ljubljani. Na «Salonu 59» u Rijeci dobiva nagradu za slikarstvo.
1960
Murtićeve izložbe održavaju se u beogradskoj Galeriji GNO, Galleria La Medusa u Rimu i Maloj galeriji – Salonu Moderne galerije u Ljubljani. Na izložbi «New Painting from Yugoslavia» organiziranoj u velikim kulturnim središtima SAD-a, Bostonu, Washingtonu i New Yorku, Murtićeva djela privlače iznimnu pozornost kritike. Njegova su djela također u postavu izložbe «Artisti Yugoslavi» priređenoj u značajnim talijanskim središtima kulture, Milanu, Bologni i Torinu, a sudjeluje i na «Exposition des artistes Yugoslaves» u Antibesu. Radi scenografiju za operu «Orfej i Euridika» Cristopha Willibalda Glücka u režiji Vlade Habuneka na sceni Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) u Zagrebu. Na I. Izložbi jugoslavenske grafike u Zagrebu dobiva Nagradu grada Zagreba.
1961
U Wiesbadenu izlaže zajedno s Dragom Tršarom u Galerie Renate Boukes. Djela su mu uvrštena u izložbeni postav «Contemporary Yugoslav Painting and Sculpture» u Brightonu, Coventryju i Kingston Upton Hull-u. U Wiesbadenu i Essenu sudjeluje na izložbi «Neue Yugoslawische Kunst». Dobiva nagrade na I. Trijenalu likovnih umjetnosti u Beogradu i IV. Međunarodnoj izložbi grafike u Ljubljani.
1962.
Samostalno izlaže u zagrebačkoj Gradskoj galeriji suvremene umjetnosti. Sudjeluje na izložbi «L' Art Contemporian en Yugoslavie» u Musee National d'Art Moderne u Parizu, a ova je izložba potom prezentirana i u Stockholmu, Rimu i Bariju. U Veneciji izlaže u okviru postava «25 Artisti Yugoslavi».
1963
U Zagrebu samostalno izlaže u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO), te u Milanu, u Gallerie Bergamini. U Parizu, francuskoj kulturnoj javnosti predstavlja se samostalnom izložbom u Gallerie Raymond Creuze, a predgovor za katalog piše književnik i povjesničar umjetnosti Jean Cassou. Na toj izložbi dobiva «Marzotto Prix» za slikarstvo. Sudjeluje na skupnim izložbama «Suvremeni jugoslavenski slikari i grafičari» u Ateni i Solunu, «Trigon 63» u Grazu, na «Premio di Pittura Citta di Faenza», gdje je nagrađen Zlatnom medaljom Predsjednika Republike Italije. Na izložbi «Tradicesimo premio Lissone» dobiva Grand Prix, a njegova su djela pokazana i na izložbi «Nutida Jugoslavisk kunst» u Vasterosu. U Riminiju, dobitnik je Zlatne medalje Morgans Paint.
1964
Izlaže na XXXII. Bijenalu u Veneciji, te u Salonu Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, u Muzeot na sovremenata umetnost u Skopju, i Galerie 61 u Klagenfurtu. Nakon katastrofalnog zemljotresa u Skopju, za bibliofilsko izdanje zbirke pjesama Jure Kaštelana «Skopje u tvojim očima» izrađuje seriju litografija. U Vrsaru, malom obalnom gradiću u Istri, gradi prostor za život i rad i tamo boravi znatan dio vremena. Počinje raditi u tehnici mozaika i realizira spomenik u formi tri obeliska u Poreču. Rodio mu se drugi sin Ranko.
1965
U Modernoj galeriji Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU, danas Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, HAZU) u Zagrebu, postavljena je Murtićeva monografska izložba slika. Samostalne izložbe priređuje u Gallery Osborn u New Yorku, Galerie Suzane Bollag u Zürichu, te Kunsthalle u Düsseldorfu. U Tokiju sudjeluje na VIII. Bijenalu, u Bologni na izložbi «Arte e Resistenza nel Europa», u Grazu u postavu «Trigon 65».
1966
Zajedno sa slikarem Janezom Bernikom i kiparom Dušanom Džamonjom izlaže u Galerie Anne Abels u Kölnu, potom u Galeriji umjetnina u Splitu, Modernoj galeriji u Rijeci i u Galleria d'Arte Il Centro u Napulju. U Mestnoj galeriji u Ljubljani, sudjeluje na izložbi šestorice zagrebačkih umjetnika (s Dušanom Džamonjom, Ferdinandom Kulmerom, Brankom Ružićem, Zlatkom Pricom i Stevanom Luketićem). Dobiva Prvu nagradu za slikarstvo na memorijalu «Nadežda Petrović» u Čačku.
1967.
Svoja djela izlaže na IX. Bijenalu u São Paulu, slike mu se nalaze i u postavu izložbi «Jugoslawische Kunst heute» priređene u Bochumu, te «Carnegie International» u Pittsburghu. Samostalno izlaže u Umjetničkoj galeriji u Nišu i Gradskom muzeju u Bjelovaru.
1968
U Musée de l' Athénée u Genevi nastupa samostalno a autor izložbe je Emille Langui. Djela su mu uvrštena u selekciju I. Zagrebačke izložbe jugoslavenskog crteža. Započinje realizaciju velike kompozicije u mozaiku za interijer zgrade pošte u Rijeci i dovršava veliki pano u mozaiku u Šušnjarima u Slavonskoj Požegi.
1969
Jedan je od osnivača Galerije Forum u Zagrebu, potaknute, utemeljene, osmišljene i vođene od strane samih umjetnika. Među njima su Ferdinand Kulmer, Kosta Angeli Radovani, Oton Postružnik, Zlatko Prica, Frano Šimunović, Ksenija Kantoci, Raul Goldoni, Nikola Reiser, Marija Ujević, Nives Kavurić – Kurtović, Goranka Vrus – Murtić, Dalibor Parać , Šime Perić , Ivan Lovrenčić, Josip Diminić i dr. Samostalno izlaže u Galleria Sistiana u Trstu i Galeriji umjetnosti u Vinkovcima. Izlaže također na II. Zagrebačkoj izložbi jugoslavenskog crteža. Dovršava realizaciju mozaika za riječku Poštu i Dom kulture u Buzetu. Počinje se baviti i tapiserijom a jednu od njih, iznimno velikih dimenzija, radi namjenski za interijer hotela «Libertas» u Dubrovniku. Dalibor Jelavić počinje surađivati u Murtićevom atelieru (do 1971.)
1970
Murtićeve samostalne izložbe održavaju se u Kostanjevici, La Speziji i Zagrebu. Sudjeluje na izložbama «Artisti Croati» u Galleria Sagittaria u Pordenonu, na VI. Zagrebačkoj izložbi jugoslavenske grafike, Međunarodnom bijenalu grafike u Tokiju, te IV. Trijenalu likovnih umjetnosti u Beogradu. Radi veliki mozaik u Čazmi kraj Bjelovara za Spomen-kosturnicu žrtvama iz Drugog svjetskog rata. U mozaiku izvodi pano za osnovnu školu «Dragutin Domjanić» u Zagrebu. Temeljem ankete «Večernjeg lista», najtiražnijeg hrvatskog dnevnika, dobiva Nagradu likovne kritike.
1971.
Murtićev samostalan nastup u Palazzo Reale u Milanu autorski osmišljava Andi Rosada. Ostvarenja izvedena u tehnici emajla promovira na samostalnoj izložbi u Galeriji Forum u Zagrebu. U Grand Palaisu u Parizu djela su mu izložena u sklopu postava «Umjetnost na tlu Jugoslavije od prethistorije do danas». Sudjeluje na IX. Međunarodnom bijenalu grafike u Ljubljani, te na izložbama «Croatian Artists» u Jacques Baruch Gallery u Chicagu i «Zeitgenossische Yugoslavische Kunst» u galeriji «From Leverkusen» u Leverkusenu. U suradnji s Raulom Goldonijem i arhitektom Slavkom Jelinekom koncipira interijer Kreditne banke u Zagrebu. Izvodi grafike u tehnici linoreza po stihovima Vlade Gotovca za bibliofilsko izdanje mape „Sadržaj vjetra“. Radi scenografiju za predstavu «Na tri kralja» Williama Shakespearea u režiji Vlade Habuneka za zagrebačko kazalište «Komedija». Branko Čilić započinje suradnju kao slikarev asistent, koja će u razdoblju dužem od desetljeća biti kontinuirana sve do 1982. godine.
1972
Godina obilježena serijom značajnih samostalnih nastupa u zemlji i inozemstvu: Dubrovnik-Umjetnička galerija, Milano- Galleria Pace, Chicago- Baruch Gallery. Sudjeluje na više velikih svjetskih likovnih manifestacija, između ostaloga, na III. Bijenalu grafike u Tokiju te na III. Međunarodnoj izložbi originalnog crteža u Rijeci, gdje dobiva Grand Prix. Realizira veliki pano u tehnici emajla za interijer zgrade «Vodoprivreda» u Zagrebu.
1973.
Sudjeluje na tematskoj izložbi naslovljenoj «Tri teme iz hrvatske umjetnosti» predstavljenoj u Dubrovniku, Cetinju i Zagrebu. Njegova djela izvedena u tehnici grafike uvrštena su u postave dviju manifestacija, izložbe Jugoslavenske grafike u Parizu te X. Međunarodnog grafičkog bijenala u Ljubljani. Završava rad na velikoj tapiseriji i postavlja je u interijeru Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski u Zagrebu.
1974
Sudjeluje na izložbi «Hrvatska likovna umjetnost 1945-1955.- tendenciozni realizam» priređenoj u sklopu IX. Zagrebačkog salona, gdje dobiva nagradu za slikarstvo. Izlaže na više međunarodnih specijaliziranih likovnih manifestacija, primjerice, u području grafike (VIII. Zagrebačka izložba jugoslavenske grafike, na kojoj je dobitnik Nagrade fonda za kulturu, V. Bijenale grafike u Krakowu), te crteža (IV. Međunarodna izložba originalnog crteža u Rijeci).
1975
Samostalno izlaže u Milanu (Galleria Bergamini i Galleria del Pontaccio), te u zagrebačkoj galeriji Forum. Sudjeluje na međunarodnim bijenalima grafike u Kiotu i Ljubljani. Radi bibliofilsko izdanje mape grafika «Nadopis obojenog žbunja» (u tehnici serigrafije), popraćene stihovima Oskara Daviča, a javnosti ih pokazuje na samostalnoj izložbi u Galeriji Forum u Zagrebu. S Milkom Šparemblekom izrađuje scenografiju za baletnu predstavu Igora Stravinskog, «Debussyeva sonata» u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK). Boravi u Iraku kao gost iračke vlade.
1976
Izlaže u Narodnom muzeju u Beogradu i beogradskom Salonu muzeja savremene umetnosti. Dobitnik je nagrade na izložbi Premio internazionale Biella per l'incizione u Bielli. Sudjeluje na izložbi «Suvremeno jugoslavensko slikarstvo» u Mexico City-u.
1977.
«Ratni dnevnik» naziv je samostalne izložbe Murtićevih crteža priređene u Beogradu. Samostalno izlaže u Genovi - Galleria Rinaldo Rotta, Galleria 4M u Firenzi i Galleria Sagittaria u Pordenonu.
1978
Izlazi monografija «Murtić» likovnog kritičara Vladimira Malekovića u izdanju Centro Iniziative Culturali i Galleria Sagittaria Pordenone, Edizioni d'Arte. Izlaže samostalno u Centro Allende u La Speziji. Dobitnik je Grand Prix-a na VI. Međunarodnoj izložbi originalnog crteža u Rijeci.
1979.
Murtićeve samostalne izložbe održavaju se u Ljubljani, Novom Sadu, Veneciji (Mestre), Puli i Mariboru. Sudjeluje na izložbi u pariškoj Galerie d' Art International.
1980.
Krajolik Dalmacije i njezinih otoka postaje sve češća tema Murtićevih djela. U Modernoj galeriji u Rijeci priređena mu je velika retrospektivna izložba koju autorski koncipira likovni kritičar Boris Vižintin. Murtićeve samostalne izložbe priređene su u Mestnoj galeriji u Ljubljani, Galerie d' Art International u Parizu, Galleria Zarathustra u Milanu te u Galerie du Rhin u Colmaru. Sudjeluje na izložbama «Jugoslavensko slikarstvo šeste decenije» u Beogradu i u pariškoj Galerie d'Art International (Murtić, Franzheim, Kulmer, Perilli, Malaval i Pizzinato). U Tourquetu, na Bijenalu «Art et Papier» dobiva Grand Prix. Izrađuje veliku tapiseriju za Ljubljansku banku u Zagrebu.
1981
Zapaženom izložbom «Jedno ljeto» povratak tematici mora i Mediterana predstavljen je u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, autor izložbe je Igor Zidić. Izlaže samostalno u više galerija, među ostalim i u Galeriji umjetnina u Zadru, Galerie d' Art International u Parizu, te International Art Corporation u Chicagu. Sudjeluje na izložbi Sculpture Garden u Galerie Arthur Rubin u Highland Parku, na izložbi «Temoignage 81» u pariškom Centre Georges Pompidou, a samostalno izlaže u okviru sajma umjetnosti FIAC 81, u Grand Palaisu u Parizu.
1982
Nastaje remake grafičke mape «Jama» iz 1944, nadahnute stihovima Ivana Gorana Kovačića, koju nanovo radi zajedno sa Zlatkom Pricom. Primjerak ove mape uvršten je u grafičku zbirku Museum of Modern Art (MoMA) u New Yorku. Samostalne Murtićeve izložbe održane su diljem bivše države (Niš, Čačak, Varaždin, Šibenik, Banja Luka). Samostalno izlaže i u pariškoj Galerie d' Art International, te sudjeluje na izložbi «Art et Papier» u Tourquetu.
1983
«Oči straha» naziv je Murtićevog novog opsežnog ciklusa. Izvodi ga u različitim tehnikama, najčešće ulja na platnu i gvaša, a ciklus ima i svoju verziju u grafici. Tematski, riječ je o ciklusu kojim Murtić aktualizira stalno prisutne teme patnje i stradavanja ljudi prouzročene ratom. Murtić ga iste godine prvi put pokazuje na samostalnoj izložbi u Galeriji Forum u Zagrebu. Isti ciklus samostalno izlaže na XVII. Bijenalu u São Paulu, a koncept za ovaj nastup osmišljava ljubljanski teoretičar umjetnosti i direktor Moderne galerije Ljubljana, Zoran Kržišnik. Samostalno, među ostalim, izlaže i u Modernoj galeriji u Ljubljani, Galleria Il Gabbiano u La Speziji, Palais de l' Europe u Le Tourquetu. Dobiva Grand Prix na Bijenalu slika na papiru u La Tourquetu.
1984
Grafičku mapu «Zavjet za Epetion» radi zajedno s pjesnikom Jurom Kaštelanom. Samostalno izlaže u Modernoj galeriji u Rijeci te u sklopu pariškog FIAC-a u Grand Palaisu, gdje je Ante Glibota autor koncepta izložbe.
1985
Samostalno izlaže u više galerija, među ostalim u Firenzi, u Galleria Aglaia te u dubrovačkoj Modernoj galeriji. Sudjeluje na dvije međunarodne umjetničke manifestacije, ljubljanskom Bijenalu grafike i na izložbi Nova tapiserija u Parizu. Dobiva najprestižnije priznanje u bivšoj državi, nagradu AVNOJ-a za životno djelo, te Nagradu Vladimir Nazor za slikarstvo.
1986
Objavljena je Murtićeva mapa grafika naslovljena «S poštovanjem Titu» u izdanju Muzejskog prostora u Zagrebu (danas Galerija Klovićevi dvori), gdje se istovremeno održava izložba originalnih radova i grafičkih otisaka iz ove mape. Sudjeluje na izložbama Nove tapiserije u Chicagu i Zagrebu, te na izložbi «Nove tendencije u suvremenoj umjetnosti» u Sarajevu. Dobiva nagradu sarajevskog dnevnog lista «Oslobođenje» za životno djelo, Grand Prix Zagrebačkog salona i Grand Prix Međunarodne izložbe originalnog crteža u Rijeci.
1987
Studijski boravi u SAD-u kao gost američke Vlade. U Chicagu priređuje samostalnu izložbu ostvarenja u tehnici gvaša. U Zagrebu izlaže u Muzejskom prostoru, Galeriji Račić – Salonu Moderne galerije i Galeriji Amadeo. Preseljava u prostraniji atelier na zagrebačkom Trgu kralja Tomislava 18 - kojega je koncem 19. stoljeća izgradio klasik hrvatskog slikarstva Vlaho Bukovac - gdje će raditi do kasne jeseni 2004. Milan Pavlović surađuje s umjetnikom napose u radu na velikim mozaičkim kompozicijama (do 1989.) U Murtićevom atelieru počinje raditi Damir Ruljančić, koji ostaje Murtićev najbliži suradnik i asistent sve do posljednjih dana slikareva života.
1988.
Izlaže samostalno u Modernoj galeriji u Ljubljani, «Obalnim galerijama» u Piranu, «Galeriji Dante» u Umagu, Modernoj galeriji u Skopju te u «Galerie Hermanns» u Münchenu. Sudjeluje na Trijenalu likovnih umjetnosti u Beogradu i Međunarodnoj izložbi originalnog crteža u Rijeci. U povodu Olimpijskih igara u Seoulu izlaže na internacionalnoj umjetničkoj smotri u novootvorenom Museum of Modern Art. Započinje rad na velikim mozaicima za župnu crkvu Sv. Petra i Pavla u Mostaru. Odlikovan je ordenom Chevalier de l'ordre des Arts et des Lettres, visokim francuskim priznanjem na polju kulture i umjetnosti.
1989.
Dovršava rad na velikoj kompoziciji u tehnici mozaika za župnu crkvu Sv. Petra i Pavla u Mostaru, te započinje raditi mozaike za crkvu Sv. Eustahije u mjestu Dobrota u Boki Kotorskoj, po narudžbi župnika don Branka Sbutege. Samostalno izlaže u Duson Gallery u Seoulu, te sudjeluje na I. Međunarodnoj izložbi akvarela u istom gradu. Objavljena je monografija Edo Murtić, autora Michaela Gibsona u organizaciji Ante Glibote. Monografiju izdaju Paris Art Center, Globus – Zagreb, Muzejsko-galerijski centar Zagreb i Nacionalna i sveučilišna biblioteka Zagreb.
1990
Muzej za umjetnost i obrt (MUO) u Zagrebu priređuje mu veliku retrospektivnu izložbu. Autor izložbe je likovni kritičar i ravnatelj MUO Vladimir Maleković.
1991
Murtić samostalno izlaže u Münchenu - Galerie Hermanns, u Genevi - Galerie Kara, u zagrebačkoj galeriji Forum te u tršćanskoj Galleria Torbandena.
1992
U Houstonu, u Wurtzer Gallery, priređena mu je samostalna izložba. Izlaže i u galeriji Fidesarte u Mestrama, Venecija.
1993-1995.
Iznimno je zaokupljen ratom kako u ljudskom tako i umjetničkom smislu. U svojim atelierima u Zagrebu i Vrsaru, Murtić stvara na stotine djela s ratnom tematikom u različitim slikarskim tehnikama, najčešće u tehnikama gvaša ili pastela, koja svoj odjek potom imaju i u grafici. Također reagirajući na ratne događaje u ex-Yu, tih godina radi i velika ulja na platnu.
1993
U Zagrebu završava ciklus djela «Hommage a Dubrovnik», potaknut opsadom i tragičnim razaranjem Dubrovnika. Ovaj ciklus izvodi u tehnici gvaša, kasnije i u tehnici linoreza, a grafičku mapu izlaže u Dubrovniku i poklanja gradu Dubrovniku. Započinje ciklus «Viva la muerte», ispunjen oporom i univerzalnom simbolikom besmisla rata. Ulja na platnu s prizorima požara – metaforom ratnih stradanja – Murtić pokazuje na samostalnoj izložbi u Leipzigu – Hannah Feldman Galerie. Izlaže u Opatiji, u Umjetničkom paviljonu. Sudjeluje na XX. Međunarodnom bijenalu grafike u Ljubljani.
1994
Tijekom dvomjesečnog boravka u Los Angelesu, svoj doživljaj rata bilježi serijalom pastela te nakon povratka u Zagreb, stvara još jedan opsežan ciklus gvaševa velikih dimenzija. Taj je ciklus Murtićevih djela posve nepoznat javnosti. Samostalno izlaže u Cobra Fine Art u San Franciscu, u Galleria Sagittaria u Pordenonu, naslovljenu «Guerra perche?» («Čemu rat?»), Santi Art Gallery u Jakarti, te u Kennedy Museum u Athens, Ohio. Učestvuje na izložbi u Gallery Manny Silvermann, Los Angeles.
1995
Radi grafičku mapu na temu rata «Crna jedra» u suradnji s književnikom Vladom Gotovcem. Izlaže samostalno u prostoru Kabineta grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu, u Galeriji Laval na Trsatu, u Galeriji Kula u Splitu te u Galleria Sagittaria, Centro Iniziative Culturali u Pordenonu. U Podgorici, prvi je i jedini put u javnosti pokazan Murtićev ciklus pastela s ratnom tematikom, nastao godinu dana ranije u Los Angelesu. U tršćanskom Museo Revoltella sudjeluje na izložbi «Naturalizam i apstrakcija».
1996
Samostalno izlaže u Širokom Brijegu, Trstu i Poreču. Dovršava atelier u svojoj kući u Vrsaru, gdje desetljećima boravi s obitelji i radi svakog ljeta.
1997.
Izabran za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Grafička mapa «Crna jedra» promovirana u Tuzli, Sarajevu i Dubrovniku. Sudjeluje na Mediteranskom bijenalu u Dubrovniku, gdje dobiva Grand Prix.
1998.
Samostalno izlaže u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, u Modernoj galeriji u Dubrovniku te u Palači Milesi u Splitu. Djela su mu u postavu Međunarodne izložbe ARCO u Madridu.
1999.
Retrospektivna izložba grafika Ede Murtića održana je u Galeriji Kortil u Rijeci te u Galeriji Vincent od Kastva u Puli. Autor postava izložbe i kataloga je dr. Zvonko Maković. Sudjeluje na Bijenalu crteža u Zagrebu te Bijenalu grafike u Ljubljani.
2000
Retrospektivna izložba Ede Murtića priređena je u Trstu, u Civico Museo Revoltella. Ratni ciklus «Viva la muerte», Hommage Miroslavu Krleži (1993-1995), prvi je put javno pokazan na Murtićevoj samostalnoj izložbi u Kabinetu grafike HAZU u Zagrebu. Dr. Zvonko Maković, zagrebački povijesničar umjetnosti autor je uvodnog teksta u katalogu. Ciklus «Viva la muerte», u cjelini, izveden u originalnim slikarskim tehnikama, pokazan je prvi put u Galeriji suvremene umjetnosti u Udinama, a predgovor za katalog piše beogradski književnik i filozof Radomir Konstantinović. Murtićeva su djela uvrštena u selekciju izložbe «Pravci europske apstrakcije» priređene u Galleria Torbandena u Trstu. Objavljena je monografija «MURTIĆ - ISTRA», autora Zvonka Makovića u izdanju Inart – Poreč i Scaner Studio Zagreb. Donaciju Edo Murtić, slikar nanovo inicira zajedno sa suprugom Gorankom a u suradnji s Gradom Zagrebom. Donacija sadrži recentni izbor iz njegova golema opusa u svim likovnim tehnikama te iscrpnu dokumentaciju o slikarevom životu i stvaralaštvu.
2001.
Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo, najvišeg priznanja Republike Hrvatske na polju kulture i umjetnosti, te nagrade zagrebačke Galerije Forum čiji je jedan od utemeljitelja. Dobiva Red Hrvatskog pletera, odličje predsjednika Republike Hrvatske.
2002.
Velika retrospektivna izložba povodom 80 godina slikarevog života organizirana je u Modernoj galeriji u Zagrebu. Autor izložbe je Igor Zidić, teoretičar umjetnosti i ravnatelj ove galerije. Murtić samostalno izlaže u Gliptoteci HAZU u Zagrebu, Muzeju suvremene umjetnosti u Ibizi, Galerie de l' Europe u Parizu, te Novom Manježu u Moskvi. Dokumentarni film «Stina» o slikarevom radu režira Rajko Grlić a producira Gama studio iz Zagreba. Postaje počasni građanin grada Bjelovara (Murtić potječe iz mjesta koje se nalazi u neposrednoj okolici Bjelovara).
2003
Lissone, samostalna izložba u Civica galleria d' Arte Contemporanea, autor izložbe je talijanski povjesničar umjetnosti Flaminio Gualdoni. Dobiva nagradu Premio Lissone za životno djelo.
2004
Samostalna i najopsežnija izložba Murtićevih ostvarenja u tehnici gvaša priređena je u Gradskom muzeju Bjelovara, autor izložbe je Milan Bešlić. U zagrebačkom Muzeju Mimara, Murtić izlaže u grupi istaknutih svjetskih autora grafičke mape «Lorca», Tonija Politea. Reprezentativne izložbe Murtićevih najnovijih radova predstavljene su u Poreču - Istarska sabornica te Palazzo Zuccato, u Ljubljani - Cankarjev dom, te u Beču - Kunsthistorisches Museum - Palais Harrach. Završava realizaciju dionice «Bijele ceste» u mozaiku, u okviru projekta simpozija skulpture u Dubrovi, Labin. U Veneciji dobiva Premio Internazionale di grafica «Do Forni» i Plaketu gradonačelnika Venecije.
2005
2. siječnja u Zagrebu, završava slikarev kreativni i dinamični život. U zagrebačkom Umjetničkom paviljonu priređena je izložba djela Ede Murtića prema autorskoj koncepciji zagrebačkog teoretičara umjetnosti Tonka Maroevića. U sklopu izložbe održana je projekcija dokumentarnog filma «Edo Murtić 1921-2005», autora Milana Bešlića u produkciji Hrvatske televizije (HTV).