(...)
Amblematični Montraker više je Murtićev Mont Saint Victoire negoli Rouenska katedrala. Ne zato što bi mu Cezanne bio morfološki mnogo bliži od Moneta, nego što mu je važnija sinteznost i simboličnost od nadvladane prolaznosti i emanirane vremenitosti. Naš se slikar često navraća istome motivu jer u njemu nalazi idealnu mjeru strogosti i razmetljivosti.
(...)
Novim ciklusom Murtić uspješno okreće još jednu stranicu, bez pretenzija definitivnosti,a pogotovo bez namjere okamenjivanja. Pa makar mu motivika i motivacija gotovo nose patetiku klasicističkog izazova (Mediteran,dijakronija,tradicija ,statičnost), nikako nije sklon odustati od izravnosti i posve spontane gestualnosti.
Tonko Maroević
Pjesnik, esejist, prevoditelj, likovni i književni kritičar