Edo Murtić (Velika Pisanica, 1921. – Zagreb, 2005.), svojim slikarskim opusom i snažnom umjetničkom osobnosti obilježio je i formirao kulturni život Hrvatske i regije u drugoj polovici XX. stoljeća. U Zagrebu je pohađao Akademiju likovnih umjetnosti, a u Beogradu školu Petra Dobrovića. Prvu samostalnu izložbu održao je u Zagrebu 1935. godine. Za vrijeme II svjetskog rata opredijelio se za antifašistički pokret i vrijednosti koje je njegovao, te u svom umjetničkom i kulturnom radu izražavao do kraja života.
Murtićevo rano figurativno slikarstvo zahvaljujući kontinuiranoj evoluciji nadahnutoj među ostalim studijskim putovanjima u Francusku, Italiju i SAD-e, te kontaktima s vodećim svjetskim poslijeratnim umjetnicima, postupno se transformiralo u osobenu varijaciju apstraktnog slikarstva ekspresivne geste, lirskog naboje te snažnog kolorizma. Svojim jedinstvenim i prepoznatljivim slikarskim stilom ostvario je jedan od najutjecajnijih opusa visokog modernizma u Jugoistočnoj Europi. Njegove izložbe 1953. godine u Zagrebu i Beogradu među prvim su samostalnim izložbama koje su u socijalističkom svijetu prezentirale elemente apstraktne umjetnosti.
Edo Murtić ostvario je više od tri stotine samostalnih i isto toliko skupnih izložaba na svim kontinentima, uključujući i zapažene nastupe na Venecijanskom bijenalu. Njegova su djela prisutna u većini reprezentativnih javnih i privatnih kolekcija diljem svijeta. Uz bogati slikarski opus, Murtičevo stvaralaštvo uključuje izvedbu kazališnih scenografija, murala, mozaika, emajla, skulptura i keramike. Dobitnik je mnogih velikih domaćih i inozemnih nagrada i priznanja.
Živio je i radio u Zagrebu i Vrsaru.