(...)
Ovaj let počeo je davno. Krila su izdržala vrtloge i oluje, nosi ih unutarnja vatra i stvaralačka imaginacija. A stvarati znači od realnih i poznatih stvari i nejasnih znakova oko sebe, oživjeti nova bića, nove, prije nepostojeće, znakove vlastitog sna i viđenja.
San i viđenje jednog ljeta postali su djelo slikara. O ovim slikama ne znam ništa više reći od onog što one same kažu. A slike ne govore riječima. Slike zrače. Ne možeš ih gledati nekažnjeno. Ostavljaš i varaćaš se. Jednako kao sunce. Ono prži.
Ako kažem uzbuđen sam ,rekao sam o njima sve i ništa. Sve – jer uzbuđenje uspostavlja uzajamni svijet ,a ništa—jer samo uzbuđenje uspostavlja uzajamni svijet, a –jer samo uzbuđenje ne rekreira bitnu poeziju slike.
Ta je ruka sigurna i ima zamah krila.
Predio koji je u dubini sna jedino je naš. Kad ustuknemo pred njim, došli smo mu bliže. Kad on odmiče, vidimo ga jasnije.
San nema poruke,ali nam pomaže živjeti.
Jure Kaštelan
književnik i pjesnik
START, Zagreb