Josip Depolo

godina

U tom smislu najkarekterističniji je osvrt koji je izašao u «Domusu» (septembar 1958.) iz pera Gillo Dorflesa, koji ranije nije bio jako sklon našoj umjetnosti: «...još zanimljiviji slučaj predstavlja Jugoslavija, koju ove godine zastupa pet slikara umjetnika od znatnog interesa (naročito Hrvat Murtić sa svojom živom i nekomformističkom paletom ...). Evo dakle, kako jedna nacija,čiji slikarski doprinos do jučer nije postojao,iskače u prvi plan...»

...»Edo Murtić u potpunosti pripada apstrakciji.On gradi svoje maštovite kompozicije neobično čistim i zvučnim bojama...O njemu je pisano da stvara pomoću neposredne i smione darovitosti,sa snažnim suprotstavljanjem grafizama i mrlja boja .Iz «Plavog sjećanja» zrači vitalan zamah koji počiva na iznenađujućoj kromatskoj senzibilnosti tog slikara...»...

...«L'Espresso» donosi prikaz poznatog Lionella Venturija, koji u svom osvrtu na astratizam na ovogodišnjem Biennalu piše:»Poljska iznosi naročitu slikarsku osjećajnost, a Jugoslavija prodornu i jaku ličnost Ede Murtića (1921).»

Josip Depolo

likovni kritičar i esejist

»VJESNIK U SRIJEDU»