Paolo Rizzi

godina

Od samog početka Murtićev je temperament bio dinamičko-gestualan: to potvrđuju i više impresionistički pejzaži. Rekao bih da je on tijekom godina samo slijedio svoj instinkt prilagođavajući ga, ako ništa drugo, potrebama europske kulture u razvoju. Danas se njegovi "otisci u prostoru" – kako bih ih nazvao – tumače, ili mogu tumačiti, u atemporalnom i stoga i ahistorijskom smislu: istu dinamičku napetost nazirem, na primjer kod Tintoretta, sa svim njegovim nabojem nabreklosti, vitalne punoće, poleta.

Upravo se time, tj. odbijanjem uvjeta koje nameću moda i ideologija na vlasti, mjeri ono što sam nazvao "pulsom" umjetnika. To je bilo važno jučer i još je važnije danas. Za intelektualca to ne znači izbjegavati dolazak na bojno polje, tj. odbijati građansku i političku bitku. Naprotiv, to znači prije svega obranu vlastite slobode. A to pak znači – ponavljam: onkraj tržišnih mamaca i čari vlasti – shvaćanje vlastitog identiteta, vlastite prirode, vlastite biološke strukture. Tada se može istodobno biti vjeran svojoj matrici. Nažalost, povijest umjetnosti, osobito novije umjetnosti, govori nam o mnogim koloniziranim umjetnicima i malobrojnim slobodnim umjetnicima. Biti slobodan znači odbiti nametnute članske iskaznice i čekove ispod stola, shvatiti i tumačiti prave ljudske osjećaje ne popuštajući krutim stilskim nanosima.

Paolo Rizzi

Kritičar umjetnosti

Galerija Fidesarte