(...)
U novi je milenij slikar ušao ne samo nesmanjenom agilnošću nego upravo frenetičnom izlagačkom praksom. Zaredale su iznimno reprezentativne individualne selekcije i netom načinjene kolekcije, pokazivane od Pariza do Moskve, od Ibize do Beča, od Ljubljane do Lissonea. Gotovo u svim tim prigodama Murtić je svjedočio svoju aktualnost i svoju vitalnost. Nije se toliko dokazivao ranijim radovima i nije spavao na lovorikama nego je dinamično potvrđivao svoju glad za slikanjem i – paradoksalno – energiju kojom može zasititi našu potrebu za vizualnim senzacijama. Bolest ga nije priječila u realizaciji zamišljenih planova, a teško je reći je li uopće utjecala na njegovu imaginaciju, koja je bila jače motivirana pozitivnim afektivnim stanjima i pravim voluntarizmom akcije.
(...)
Najnovije slike, ciklus radova nastalih 2003. i 2004. godine, nose obilježja još jedne (nažalost, definitivne) majstorove sinteze. Veliki formati sami po sebi govore o slikarevoj svijesti (samosvijesti) da raspolaže dubokim nataloženim znanjima i iskustvima, da željeni memento može ostvariti na monumentalnoj razini. Simptomatično je kako je nekoliko recentnih slika imenovao Katedralom, ne toliko da uputi na transcedenciju i metafiziku (premda se i sam okušao u sakralnom “žanru”) koliko da naglasi gradivnu, konstruktivnu podlogu svojega promišljanja prostora, odnosno doživljaja estetskog poretka elemenata.
(...)
Mislim da me ne vodi tek nužno poštovanje i pijetet kad tvrdim da je novim djelima Edo Murtić više nego potvrdio svoj visoki ugled i bitno mjesto u povijesti modernoga hrvatskog slikarstva. Štoviše, proširio je ionako rastegnute granice svojega izraza i opusa, dosegavši u ponekim slikama vrhunsku sabranost i pravu mjeru svojih antitetičnih i disparatnih vrlina. Ako ga je povremeno nadahnuće vodilo odveć opuštenim rješenjima, u većini najnovijih slika uspostavio je najsretniji odnos između jasnoće znaka i protočnosti kaligrafije, ostvarujući pravu sintezu oblika i planova, organsku punoću kadra. Do posljednjeg daha djelovao je kao slikar i njegovo je nasljeđe najbolje svjedočanstvo zavidne i nezatomljive kreativne živosti.
Tonko Maroević
Pjesnik, esejist, prevoditelj, likovni i književni kritičar